Festival Community
This website is using cookies to. By clicking 'OK', you agree with our cookie policy. More about this.
OK

GALLERY 2013

critical writing

GENETICALLY MODIFIED FOOD – OUR ONLY CHOISE FOR TOMORROW?

About work

Abstract
Thinking about the influence of EFSA in Slovenia (and in whole region of Balkan), the potential and real consequences of the impact of corporations dealing with the sale of seeds, on the conservation of domestic crops.

Keywords
genetically modified food, scenario, self-initiative, Slovenia

Work:
works/704b099702c1acb6335d8f3fcd210190/thumbnail/Memefest_ZV1.pdf

Editors comments More info on Curators & Editors ›

Kratak kritički esej Miomire Šegina na temu GM hrane i mogućnosti (demokratičnosti) izabrati – koju hranu jesti – je efektivan. Iako možda nekoliko prekratak, iako ima ubačen PR momenat, je u svojoj dikciji prodoran in vešto napisan. Osvetljuje onaj metodični raskorak, kojeg bi si morao postaviti svako od nas: 1) šta se je desilo sa hranom u biološkom, kulturnom in tržnom smislu u razvijenom kapitalizmu, 2) šta to znači za naš današnji i sutrašnji život?

Autorica dialektički postavi u odnos logiku lokalne produkcije hrane, pritom nostalgično-kritički osvrćući se u istoriju (kako je bilo nekada u vezi sa prehranom u Sloveniji), sa logikom globalne produkcije koja sve više diktira i današnju lokalnu proizvodnju hrane (u smislu zakona, normativa i regulativa, koje su se promenile sa ulaskom Slovenije u EU). Pritom ispostavlja one institucionalne promene, pre svega red politike, prava i zakona, koji su opšte omogućile da se preko prehranskih, faramaceutskih i biotehnoloških korporacija sprovodi neoliberalna ekonomska politika prehrane.

Prehranska politika je za države svakako obvezujuća, kad se govori o EU. EU politika kad se tiče prehrane je do GMO selektivna. Najveći problem su regulative – kako zaštiti useve, kako regulisati upotrebu i kako uskladiti zakone pojedinih država sa EU zakonima – kad je u pitanju upotreba GMO. Pre izvesnog vremena je npr. Monsanto preko medija izjavio »da diže ruke« od EU. To je bilo prelako. Zato treba biti sumljičav. Pri tom treba znati da je politiku upotrebe GMO na globalnoj razinii isforsirala Trojka, u kojoj je Monsanto imao jak lobij. To nije bila EU trojka, već korporativna trojka velikih udruženja – Intellectual Property Committee (udruženje Američkih korporacija: Monsanto, DuPont, Broistol Mayers, Merck, General Motors…), Keidanren (Japansko udruženje korporacija) i Union of Industrial and Employees Confederation (danas Business Europe, predstavnik evropskih korporacija). Pomenuta udruženja transnacionalnih korporacija su u okviru neoliberalizacije tržišta skovale sporazum Trade related property rights. Taj sporazum je podržala WTO u okviru globalnog projekta – uspostavljanja slobodne trgovine (vreme deregulacija tržišta). Sporazum je nametnut celom svetu – korporacijama je omogućio pirateriju biološkog i intelektualnog bogastva.

Konkretno: korporacije su počele skupljati semena po celom svetu, ponajviše iz država Trećeg sveta, uspostavljale su semenske banke i gradile monopol na tržištu semenske biopolitike; sa biotehnološkim procesima (genska modifikacija, manipulacija DNA, reprogramiranje semena) su oblikovale »svoje seme«, autorsko ga zaštitili (patent/intelektualna svojina), i počeli svoja semena preko tržišta usiljavati celom svetu.
(Pitanje izbora hrane je aktuelno. Isto tako je pitanje eko promena u svetu aktuelno. Zato treba i razmisliti o mogućnostima privrede u budućnosti usled globalnih promena. Možda će biti – kako to spominju sve ćešće bitehnologi - GMO hrana jedina opcija?)

Na taj način su u zadnjih 20 godina uništili biodiverzitet i agro industriji nametnuli globalna pravila, koja su namenja akumulaciji kapitala i profitu (znači samim korporacijama), na jednoj strani, i nama potrošačima – koji smo konačni potrošači današnjih prehranskih monokultura koje sve više gube svojstva hrane (opad kvaliteta, konzumacija GMO i rizik, slaba hranljivosti itd.). Zadovoljavanje društvenih potreba – preko potrošnje – postaje sve više upitljivo: šta jedemo? Kakav je kvalitet; da li je to zdrava hrana? Pitanje koje treba zapravo osmotriti je: da li možemo slobodno da biramo šta želimo da jedemo? To je svakako vid food democracy i njega treba dobro preispitati. Danas prevaduje onaj pogrešan vid. Taj demokratičnost zagovara samo kao vid konačne potrošnje. Znači, uslov demokratičnost je garantovan krozi potrošački izbor; do tog izbora potrošač nema mnogo demokratičnih mogućnosti, npr. da zahteva zdravo prehranu brez GMO ili bez upotreba svih industrijskih dodataka prehrani.

(Rrazmisliti: koji su konkretni alternativni oblici današnjoj kapitalističkoj političkoj ekonomiji ishrane?)

Ono što autorica na kraju ispostavlja je najbitniji faktor u proizvodnji života i prehrane - rad nauke/tehnologije. Upravo taj dvojac je u 20. veku omogućio industrializaciju. Industrializacija je odigrala i veliku - ako ne i najveću - ulogu upravo u razvoju industrijalizacije i transporta hrane. Danas su ambicije nauke i tehnologije, pre svega, biopolitičke. Na jednoj strani deluju u interesu obezbeđivanja uslova za reprodukciju života (produkcija hrane na globalnoj ravni), na drugoj deluju u ime profita (opet na globalnoj ravni, primarna akumulacija). Ovaj klasični biopolitički pogled guverniranja populacija, koji se krije izza ekonomsko-profitnog, treba dopuniti sa onim (post)modernim pogledom. Taj se tiče genske modifiklacije-manipulacije koja proizvodi prehranske hibride (koji su ekvivalent autoričinom modernom Frankeštajnu) ali daje i futurističku nadu, po kojoj će usled eko kriza, zagađenja, povećanja broja ljudi i katastrofa, GMO proizvedena hrana biti možda i jedini način da preživimo na zemlji. Tu se otvara celo polje dilema, tako etičkih kako i zdravstvenih, koje nas pored ekonomskih interesa najviše uznemiravaju.

Autoričin rad /esej daje nastavke za razmišljanje i dalju razradu materije – demokratije hrane. Otvaranje različitih perspektiva razmišljanja o demokratiji hrane, u okviru neoliberalnog kapitalizma, autoricu dovodi i do značajnog pitanja o uslovima i reprodukciji (čovekovog) ŽIVOTA u današnjoj okolini. To pitanje je svakako biopolitičko – onako kako ga je razradio Foucault i kako ga danes misle Negri i Žižek te Esposito – i predstavlja poseban izazov svima nama koji razmišljamo o SISTEMSKIM PROMENAMA u društvu na području ishrane, intelektualne svojine i pitanjima koja se tiču predkapitalističkog ZAJEDNIČKOG (common).
Rad preporučujem u čitanje!

View other works commented by Nikola Janović  ››

Od tri pomenuta rada, jedino je Genetsko modifikovana hrana, naš jedini izbor sutra odgovorio na temu konsekventno i logično, zalažući se istovremeno za određeni politički odnosno ideološki stav. Ovo je kritički rad, zasnovan na činjenicama i sasvim jasnom mišljenju o problemu o kome želi nešto da kaže.

View other works commented by Jelena Đorđević  ››

Other comments

segina84
6 years, 3 months ago

Drago mi je da sam dobila tako dobre komentare za svoj rad. Uistinu je to pitanje koje me provocira duže vremena i neobično mi je drago da postoji platfomra intenacionalnoga značaja gde se možemo sresti istomišljenici. Uvek posotoji dilema, kako dotaći drugu javnost, ljude koje tek treba podstaći ka razmišljanju o problemu i to pre nego taj postane nerešiv. Memefest je bacio rukavicu i sada je na nama koji smo tu da širimo njegovu ideju. Hvala vam za podsticaj. Miomira

Curators comments

This work has been commented by 2 editor(s):
Nikola Janović Jelena Đorđević go to comments ›

Entry details

Title

GENETICALLY MODIFIED FOOD – OUR ONLY CHOISE FOR TOMORROW?


Concept author(s)

Miomira Šegina


Concept author year(s) of birth

1962


Country

Slovenia


Competition category

critical writing


Competition field

nonacademic


Competition subfield

artist


Subfield description

I am a writer of short stories, newspaper articles, reflective essays and traveler journals; the author of three film scripts Smoke in a box, Protected species, Something's in the air and it’s not cigarette smoke, the latter being commissioned by RTV Slovenia and the author of several drama texts (Care, The Wish Bell of Lake Bled, It's nice to be a fish as long as you're not on a hook). The text for The Wish Bell of Lake Bled was created in the process of deconstructing of national myths within the international project Myth as destiny and was later produced and broadcasted as a radio play on Radio Slovenia in 2008. I have published a short story collection titled Through the Red Light (2009) and dramas Two dramas, two languages (2012). A mono-comedy of absurd It is good to be a fish as long as you’re not on a hook was staged in Ljubljana in 2009 and in Belgrade in 2010.